popis pitanja pita koju antivirusnu zaštitu ili endpoint protection koristimo

Zaštita krajnjeg korisnika spada pod cyber higijenu, a ne pod upravljanje ranjivostima

Pitanje o korištenoj antivirusnoj skenirici ili zaštiti krajnjeg korisnika je potpitanje u sklopu šire mjere cyber higijene i obuke o sigurnosti iz članka 21. stavka 2. NIS2. Odgovor ovisi isključivo o onome što se zapravo koristi: ako je aktivno rješenje zaštite krajnjeg korisnika na radnim stanicama i poslužiteljima, odgovor je "da" s imenom dobavljača. Bez takvog rješenja, ili samo s ugrađenim Windows Defenderom bez centralne administracije, odgovor je nijanciraniji — postoji bazična zaštita, ali nema centralnog pregleda ili izvještavanja.

Brojni klijenti ne postavljaju ovo pitanje da bi znali naziv brenda, već da bi provjerili postoji li centralna administracija: mogu li se infekcije detektirati i izolirati, i postoji li vidljivost stanja svih krajnjih korisnika. To se odnosi i na procesom za prepoznavanje i ispravljanje ranjivostijer zaštita krajnjeg korisnika često predstavlja prvi sloj koji signalizira ranjivost prije nego što se zloupotrijebi. Tko ovdje unese "da" bez centralno upravljanog rješenja, mora to moći potkrijepiti sa čime zapravo raspolaže: odvojena antivirus rješenja po računalu nije laž, ali niti je potpun odgovor na ono što se obično ima na umu.

Gdje se ovo nalazi u deset mjera i u ISO 27001

Članak 21. stavak 2. NIS2 navodi cyber higijenu i obuku o sigurnosti kao jednu od deset mjera, bez da posebno navodi zaštitu krajnjeg korisnika — to je primjena te mjere, kao i šira osnovna praksa koja pada pod obukama iz kibernetske higijene U ISO/IEC 27001 Prilogu A malware zaštita je navedena kao odvojena mjera upravljanja, odvojena od mjere obuke. Klijent koji koristi ISO 27001 kao referentni okvir može očekivati precizniji odgovor nego klijent koji koristi samo deset mjera Zakona o kibernetskoj sigurnosti kao kontrolnu listu.